Fiziološki aktivne tvari – biostimulatori2 min read

By | 17.05.2012

(Za tehnički uvod u raspravu o biostimulatorima, navodim tekst iz interne skripte Ekofiziologija, autora prof. dr. V. Vukadinovića, Poljoprivredni fakultet Osijek, 1999)

Fiziološki aktivnima smatraju se sve tvari koje u određenim uvjetima stimulacijski ili inhibicijski djeluju na fiziološko-biokemijske procese u biljci što rezultira prvo metabolitskim promjenama, a zatim i morfološkim. (ovo je ipak trenutno najjasnija definicija biostimulatora). Prema djelovanju fiziološki aktivne tvari mogu biti hormoni rasta (regulatori ili stimultori rasta) koji ubrzavaju procese rasta, inhibitori rasta koji zadržavaju proces rasta, defolijanti koji izazivaju opadanje lišća), desikanti (izazivaju sušenje biljaka), herbicidi (uništavaju korove) itd. Endogene fiziološki aktivne tvari su neophodne za život biljke (heteroauksin, vitamini), ali to mogu biti i sintetske tvari (egzogene) koje utječu na promjene metabolizma.

Ovisno o koncentraciji, količini i drugim uvjetima neke tvari mogu biti stimulatori ili inhibitori. Mehanizam djelovanja fiziološki aktivnih tvari objašnjava se kroz promjenu enzimatske aktivnosti, disanja, fotosinteze, usvajanje, kretanje i transformaciju asimilata i drugih tvari. Biljni hormoni (fitohormoni) su male organske molekule, sintetizirane u biljci (premda mogu biti primjenjeni i kao egzogene tvari), djeluju u malim koncentracijama (<10-6) i potpomažu ili inhibiraju rast i razvitak. Stimulacija fiziološki aktivnim tvarima može ponekad narušavati normalne fiziološko-biokemijske procese u biljci, pri čemu je pojačani metabolizam reakcija biljke usmjerena ka neutralizaciji djelovanja toksičnih tvari i povratku na normalan metabolizam. U povećanim dozama te tvari više ne djeluju na opisan stimulacijski način, već dolazi do znatnijeg narušavanja metabolizma, odnosno inhibicije koja se neutralizira samo padom koncentracije toksične tvari.

Fitohormoni su dakle regulatori procesa rasta i razvitka, a dijele se u 5 grupa: auksini, giberelini, citokinini, apscisinska kiselina (ABA) i etilen. Za razliku od životinjskih hormona (čiji je broj znatno veći), kod fitohormona se mjesto sinteze i djelovanja ne može uvijek jasno razlikovati. Biljni hormoni imaju relativno malu specifičnost jer ih veliki broj djeluje slično, a to ovisi o vrsti i koncentraciji hormona, fiziološkom stanju biljnog tkiva i uvjetima vanjske sredine.

Sintetičke fiziološki aktivne tvari koje djeluju slično, ali su različite kemijske strukture najčešće se nazivaju biljni regulatori rasta. Sintetičke auksine biljka svojim enzimom, tzv. auksinooksidazom, koja inače razlaže prirodne auksine, ne može razgraditi ili ih vrlo teško razgrađuje pa primjena takvih hormona ima dugotrajno djelovanje.

Izvor fotografije: http://www.bionet-skola.com/w/Auksini

Komentiraj

E.mail adresa neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *