Upotreba startnih gnojiva u gnojidbi ratarskih kultura (I. dio – uvod)3 min read

By | 10.10.2012

Na području Hrvatske postoji duga tradicija proizvodnje različitih ratarskih kultura; od kojih su svakako najvažnije pšenica i kukuruz, te potom šećerna repa, suncokret i uljana repica. Pšenica, glavna ozima kultura, sije se na prosječno 170.000 ha, dok, kukuruz, glavna jara kultura sije se na prosječno 300.000 ha (DZS, 2010).

Za postizanje visokih i stabilnih prinosa, nedvojbeno je potrebno provoditi kvalitetnu gnojidbu ratarskih kultura. U pripremi tla za sjetvu koriste se gnojiva sa naglaskom na fosfor i kalij, uz manju količinu dušika.

Tablica 1. Potrebe ratarskih kultura za osnovnih hranivim elementima

Iako su potrebe za fosforom relativno male u odnosu na druge elemente (Tablica 1), važnost fosfora nije zanemariva. Kada govorimo o fiziološkoj ulozi fosfora, posebno se ističe važnost fosofra u molekulama ADP i ATP, koji su izvori energije za sve fiziološke procese u biljci. Kako se ratarske kulture opskrbljuju fosforom uglavnom iz tla (primjena fosfornih folijarnih gnojiva je dosta rijetka), potrebno je istaknuti čimbenike koji ograničavaju usvajanje molekule fosfora iz tla (Slika 1). To su:

  • Količina iona kalcija u tlu (Ca2+). Postoji izrazito nepovoljna međusobna reakcija između kalcija i fosfora u tlu. U vrlo kratkom periodu dolazi do tvorbe teško topivih Ca-fosfata koji predstavljaju trajni gubitak (imobilizaciju) fosfora u tlu. Naravno, ta je reakcija u kiselim tlima vrlo spora, zbog nedostatka Ca2+ iona u tlu, međutim, kako se za smanjenje kiselosti tala provodi kalcifikacija (dodatak  vapnenih materijala u tlo) pojava veće količine Ca2+ iona u tlu, naročito ratarskih tala, je dosta česta.
  • Temperatura tla < 13°C. Čimbenik koji se posebno ističe u proizvodnji ozimih ratarskih kultura. Većina ratarskih kultura sije se u jesenskom periodu, ili čak i početkom zimskog perioda, kada su temperature već ispod 13°C, te je mogućnost usvajanja fosfora vrlo mala. Isto tako, i sjetva jarih žitarica nastoji se obaviti što ranije radi iskorištenja proljetne vlage, međutim u ranim rokovima sjetve česta je pojava nižih temperatura, koje će negativno utjecati na mogućnost usvajanje fosfora i zbog nedostatka „energije“ značajno ograničava nicanje kulture.
  • Razmak između korijena i granule gnojiva. Da bi korijen mogao usvojiti molekulu fosfora iz granule gnojiva, razmak mora biti manji od 1 mm. Zbog slabe pokretljivosti fosfora u tlu, sve granule na većoj udaljenosti od korijena (više od 1 mm) su neiskoristive.

Slika 1. Ponašanje molekule fosfora (P2O5) u tlu kod primjene standardnih fosfornih gnojiva (superfosfati)

Stoga, da bi se poboljšao učinak fosfora u gnojidbi ratarskih kultura, pogotovo u pripremi tla za sjetvu, industrija proizvodnje gnojiva ponudila je tzv. startna gnojiva.

Na tržištu postoji veliki broj različitih tipova startnih gnojiva koja bi se mogla svrstati u slijedeće grupe:

  1. Mikrogranulirana gnojiva (standardna)
  2. Mikrogranulirana gnojiva sa dodatkom različitih organskih komponenata
  3. Tekuća startna gnojiva

Slika 2. Ponašanje molekule fosfora (P2O5) u tlu kod primjene startnih gnojiva

Pozitivan učinak primjene startnih gnojiva prikazan je na slikama 1. i 2. Primjenom klasičnih fosfornih gnojiva (superfosfata; kao sastavni dio NPK gnojiva ili kao pojedinačno gnojivo) dolazi do izrazite redukcije u količini usvojivog fosfora. Od početnih 100 jedinica fosfora, dodanih u pripremi tla za sjetvu, biljka iskoristi svega 1 jedinicu (Slika 1.). S druge strane, primjenom startnog gnojiva, u znatno manjoj količini (10 jedinica fosfora) iskoristivost je gotovo 100%.

 

Slični članci

Komentiraj

E.mail adresa neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *