Utjecaj dušične gnojidbe na kemijski sastav grožđa kultivara Chardonnay, Graševina i Rizling rajnski

By | 18.07.2012

Izvor: POLJOPRIVREDA 16:2010 (1) 8-12

M. Karoglan, M. Mihaljević, Luna Maslov, Mirela Osrečak, Ana Jeromel, B. Kozina, R. Petrić

Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo, Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska 25, 10 000 Zagreb

SAŽETAK

Dušična gnojidba jedan je od uobičajenih agrotehničkih postupaka u vinogradarskoj proizvodnji, čime se  može utjecati na povećanje vegetativne mase vinove loze i prinosa grožđa, ali i na dinamiku dozrijevanja, vezanu, prvenstveno, uz razlike u koncentracijama šećera, ukupne kiselosti i sadržaja organskih kiselina u grožđu. Pokus je proveden u dvije godine (2006. – 2007.) na kultivarima Chardonnay, Graševina i Rizling rajnski, uz tri različita intenziteta dušične gnojidbe 23 kg, 70 kg i  117  kg N/ha. Sadržaj šećera te  jabučne i limunske kiseline nije se mijenjao s obzirom na intenzitet gnojidbe. Razlike su uočene u grožđu Rizlinga rajnskog 2006. godine pri gnojidbi s 23 kg i 70 kg N/ha te Chardonnaya pri gnojidbi s 117 kg N/ha.

Ključne riječi: dušična gnojidba, šećer, ukupna kiselost, jabučna, vinska, limunska kiselina, Chardonnay, Graševina, Rizling rajnski

Slika 1. Graševina (detalj trsa)

UVOD

Istraživanje  dinamike  usvajanja dušika te njegov utjecaj na fiziologiju i prirod vinove loze neophodni  su za razumijevanje utjecaja i pravilnu  primjenu  dušične gnojidbe. Od izuzetne je važnosti regulirati gnojidbu dušikom i temeljiti  je na stvarnim potrebama koje vinova loza ima prema tome makroelementu. Simptomi nedostatka dušika lako su prepoznatljivi, s obzirom na to da listovi  i mladice ne dostižu uobičajenu veličinu, a javlja se i žućenje vegetativnih organa vinove loze. Žućenje je povezano s redukcijom klorofila u listu, što za direktnu posljedicu ima oslabljeni fotosintetski potencijal trsa i smanjenu  sintezu šećera (Coombe   i  Dry, 1992.). Najraširenije  mišljenje je da prevelika opskrba dušikom reducira sadržaj šećera (Peacock i  sur., 1991., Christensen i  sur., 1994.). Kiselost mošta, kao važni enološki pokazatelj, uglavnom je uvjetovana  sadržajem  triju glavnih organskih kiselina i to vinske, jabučne i limunske. Može varirati od 4,5 do 15 g/l (kao vinska), a ovisi o kultivaru, klimatskim uvjetima i stupnju  zrelosti (Ribéreau-Gayon  i sur., 2000.). Vinska i jabučna kiselina predstavljaju, u prosjeku,  90% sume svih kiselina (Ribéreau-Gayon i  sur.,  2000.). Odnos između vinske i  jabučne kiseline značajno varira vezano uz kultivar.  U periodu  berbe većina kultivara sadrži više vinske nego jabučne kiseline. Jabučna  kiselina može činiti približno polovicu ukupne kiselosti. Tijekom dozrijevanja grožđa njezina se koncentracija smanjuje, posebice tijekom toploga perioda, što je vezano direktno uz procese staničnoga disanja. Suprotno tome, u hladnijem klimatu koncentracija jabučne kiseline može ostati visoka, što najčešće rezultira vinima kiseloga,  gorkoga okusa (Jackson, 1994.). Koncentracije jabučne kiseline u grožđu kreću se od 1 pa sve do 10 g/l, ovisno o više čimbenika, među kojima je klima jedan od najvažnijih. Ough  i sur. (1989.) zaključili su da je gnojidba između 0 i 112 kg N/ha najbolja za konačnu kakvoću vina, potkrjepljujući tvrdnju rezultatima senzornog ocjenjivanja vina. Cilj ovog istraživanja je utvrditi u kojoj mjeri različito doziranje dušičnih gnojiva utječe na kemijski sastav grožđa sorata Chardonnay, Rizling rajnski  i Graševina u uvjetima Zagrebačkoga  vinogorja, podregije Prigorje-Bilogora te, temeljem dobivenih rezultata, definirati optimalnu razinu gnojidbe za ispitivane kultivare.

Cijeli članak dostupan na WEB stranici časopisa Poljoprivreda: Download

Komentiraj

E.mail adresa neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *